KUPIRANJE REPA
Rep se kupira do prvih 5 dana dana starosti, no iz mog osobnog iskustva prepručio bih ipak da obratite pažnju i ukoliko je potrebno sačekate dva ili tri dana više ako je štene sitnije i manje uhranjeno s obzirom da kupiranje za njih prestavlja šok zbog kojeg mogu i umrijeti. Radi se o lakšem kirurškom zahvatu. Rep se odreže specijalnim škarama na dužinu trećeg kralješka (otprilike 2 cm) , koža se razmakne i zatim odreže još jedan kralježak. Viškom kože prekrije se rana i zašije s dva šava. Ranu možete ostaviti nezašivenu što se iz moga osobnog iskustva pokazalo puno bolje u kasnijem načinu nošenja repa. Ranu nakon kupiranja poželjno je par dana špricati antibiotskim sprejem i mazati kremama na bazi joda.
KUPIRANJE USIJU
Međunarodna kinološka organizacija FCI dozvoljava kupiranje ušiju, iako je zabranjeno velikim dijelom u Europi, psi se i dalje kupiraju. Psi s nekupiranim ušima uvijek su hendikepirani u odnosu na one s kupiranim, bar što se tiče izložbi, prodaje ili udomljavanja. Suci im nerado daju maksimalne ocjene, iako to nigdje nije navedeno, već koriste pravo na slobodno sudačko uvjerenje, tako da uzgajivači velikim dijelom podržavaju kupiranje iz navedenih razloga, a i zbog toga da se kupiranjem puno mana na psu može skriti. Operacija se vrši pod narkozom i to u dobi od 8 do 12 tjedana. Kasnije kupiranje povećava rizik da se uho ne ispravi, jer je već formirano u visećem položaju. Uši se režu na dužinu srazmjernu veličini glave. Za dobermane se ne preporučuje rezanje male dužine i obično se za početnike reže uho srednje dužine, a za iskusnije veće. S dužinom ne treba pretjerivati, jer osim što se vrlo teško ispravlja, tako uho može kvariti skladan izgled glave. Koristi se šablon (S) , medicinski skalpel, a nakon rezanja uho se zašije medicinskim ili pamučnim koncem. Poslije je najvažnija pravilna njega ušiju. Dobro je operisane uši pustiti da slobodno vise oko 7 dana, a ranu mazati kremom na bazi joda. Prijašnje „praćke za uši“ su prevaziđene, pa je podizanje tuljcima sasvim dovoljno, naime kada rana zacijeli, u ušnu školjku se stave tuljci (napravljeni od plastičnih slamki za piće i toaletnoga papira - oko slamke se omota otprilike 6 lista papira i uvežu trakom) , te se oko njih omotaju uši i fiksiraju ljepljivom trakom. Pas obično u tom periodu mjenja zube i zbog uvećanih potreba za kalcijem podizanje ušiju može biti nešto sporije, no ne posustajte! Uši se pregledaju bar tjedno jednom, masiraju, a u težim slučajevima bodu kliještima za tetoviranje, naime iglicama bodeći hrskavicu oštećujete , pa obnavljajući se uho dodatno očvrsne. Vrijeme podizanja ušiju za svakog psa je različito. Moram napomenuti da ponekad uz sav trud pas ne podigne uši, uzrok tome može biti: mekana ušna hrskavica, previsoko ili nestručno kupirane uši i vaše neznanje.